MOJA MAJKA - autor: vlč. Sergije Jelenić



Koliko li je neprospavanih noći probdjela zbog mene moja majka? Nosila me u svom naručju, obrisala svaku suzu iz mojih očiju. Uspavljivala me na rukama, tetošila, ljubila. Ona je jedino biće koje me uvijek moglo razumjeti i koja me je uvijek čekala s ljubavlju, a ne s osuđivanjem. Bila je sa mnom strpljiva, ali i uporna u dobrom odgajanju. Njezina skrb i molitva uvijek su bdjele nada mnom.

Majka – kako je to divno stvorenje. I ti imaš majku. I ona je za tebe nešto najsvjetlije u tvom životu. Budi joj zahvalan, dobar, voli je – ne zaboravi je. Osobito je ne zaboravi u njezinoj staračkoj dobi ili bolesti. Ne dopusti da živi usamljeno, da čezne za tvojim licem. Sjeti se da te ona, dok si bio malen i nemoćan, nikad nije ostavljala ili zaboravljala. Zaboravljala je na sebe, ali ne na tebe.

I ti se brini s ljubavlju i zahvalnošću za svoju majku dok je živa, dok te može dočekati. A kad jednom to divno stvorenje prijeđe na drugu obalu života, kad umre, i dio će tebe otići s njom. Ne dopusti sebi da si onda predbacuješ što joj nisi dovoljno uzvraćao ljubavlju, što si je zaboravljao. Cvijeće na grobu ili pak velebni spomenik ne može biti nadomjestak za neiskazanu ljubav prema majci.