37Pođu tako Izraelci iz Ramsesa prema Sukotu. Bilo je oko šest stotina tisuća pješaka, osim žena i djece.
38A mnogo i drugoga svijeta pođe s njima, i mnoga stoka, krupna i sitna.
39Ispeku beskvasne prevrte od tijesta što su ga iz Egipta ponijeli: nije se bilo ukvasalo. A kako su bili tjerani iz Egipta, nisu mogli odgađati, i tako nisu sebi spremili poputninu.
40Vrijeme što su ga Izraelci proveli u Egiptu iznosilo je četiri stotine i trideset godina.
41I kad se navrši četiri stotine i trideset godina — točno onoga dana — sve čete Jahvine iziđoše iz zemlje egipatske.
42Ona noć koju je Jahve probdio da njih izbavi iz Egipta, odonda je svima Izraelcima, u sve naraštaje njihove, noć bdjenja u čast Jahvi.
1Aleluja!Hvalite Jahvu jer je dobar:
vječna je ljubav njegova!
23On se spomenu nas u poniženju našem:
vječna je ljubav njegova!
24Od dušmana nas naših oslobodi:
vječna je ljubav njegova!
10On pobi prvorođence Egiptu:
vječna je ljubav njegova!
11Izvede Izraela iz njega:
vječna je ljubav njegova!
12Mišicom jakom, rukom ispruženom:
vječna je ljubav njegova!
13On Crveno more razdvoji:
vječna je ljubav njegova!
14Provede Izraela posred vodâ:
vječna je ljubav njegova!
15I vrgnu faraona i vojsku mu u Crveno more:
vječna je ljubav njegova!
14A farizeji iziđoše i održaše vijećanje protiv njega, kako da ga pogube.
15Kad Isus to dozna, ukloni se odande. Za njim je išlo mnoštvo. On ih sve ozdravi
16i poprijeti im da ga ne prokazuju —
17da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku:
18Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah:mog ljubimca, miljenika duše moje!Stavit ću Duha svoga na njega:naviještat će pravo narodima;
19preti se neće, neće bučiti,glas mu se neće čuti po trgovima;
20trske stučene prelomiti neće,stijenja što tek tinja neće ugasiti —sve dok do pobjede ne izvede pravo.
21Ime njegovo nada je narodima!