Što nakon referenduma o braku?



ŠTO NAKON REFERENDUMA?

 

Koliko god bi vladajući željeli marginalizirati rezultate Referenduma o braku ne stišavaju se reakcije na tu inicijativu. Čini mi se da je najglasniji u tome odmetnik od Katoličke crkve, čiji je bio svećenik, gospodin Ivan Grubišić. Drugi dan nakon referenduma on najavljuje novi referendum o vjeronauku u školi. Osobno smatram da nam ovakav vjeronauk u školi nije potreban iz razno raznih razloga ali nikako ne mogu prihvatiti njegovu argumentaciju koja se povodi jedino za tim da se osveti Crkvi i svima koji su glasali “ZA” na prošlom referendumu o braku.

Vjeronauk u školi ovakav kakav je danas nije donio u biti ništa dobro. Mi i dalje imamo većinom potpuno vjernički nepismen Narod Božji koji ne zna osnovne postavke svoje vjere. Preko 50% vjernika – katolika ne vjeruje u uskrsnuće što je jedna od osnovnih postavki naše vjere i bez čega nema niti smisla biti vjernik. Mislim da ne trebam ovdje objašnjavati druge dogmatske i ne dogmatske istine i postavke naše kršćanske vjeroispovijesti. Sam vjeronauk u školi nije doveo do toga da se vjernici u Crkvi znaju ponašati. Čak dapače, odvajanjem vjeronauka od župnih prostorija i preseljenja u školu dovelo je do toga da sve manje ljudi ide na nedjeljnu svetu misu te crkvu, odnosno župu, pohađaju samo za velike blagdane i kada im treba nekakva servisna usluga poput primanja sakramenata. Došli smo do toga da su sakramenti postali običaj, a da se o učinku tih sakramenata ništa ne zna. Osim pokazivanja bivšoj komunističkoj vlasti da smo uspijeli vratiti vjeronauk u škole, kojega su oni svojevremeno izbacili, nije se postiglo ništa. O obrazovanju kadrova koji našoj djeci predaju vjeronauk neću niti govoriti jer bi to trebala biti tema jednog drugog komentara.

No, gospodin Ivan Grubišić ima sasvim druge namjere. Prvenstvena namjera je osveta. Kome i zašto? Zar naše škole nisu obrazovne i odgojne ustanove? Zar naša djeca nemaju pravo na odgoj? Jasno da imaju ali samo na onaj koji ja želim, kaže ministar Jovanović, i na njega nemaju pravo odgovoriti niti roditelji kojima je glavna zadaća dobar odgoj svoje djece. Zapravo se želi škola odgojno unificirati kao što je to bilo u bivšem komunističkom vremenu. I sve to pokreće jedan bivši pop. Baš me zanima koliko će uspijeti prikupiti potpisa na svoju inicijativu i gdje će naći volontere za rad. Možda mu ministar Jovanović novčano pomogne da plati volontere iz fonda kojeg sada puni neisplatom putnih troškova nastavnicima i profesorima kao i njihovog prekovremenog rada.

Upravo sam pročitao u novinama da gospodin Ivan Grubišić pokreće i još jednu inicijativu koja bi željela uvesti crkveni porez svim vjernicima da oni time financiraju svoju Crkvu. Osobno smatram da bi trebalo dati mogućnost financiranja Crkve od strane vjernika putem poreza ali da ja sam odlučujem u koje svrhe se moj porezni novac troši. Ja naprimjer ne želim da moj porezni novac odlazi raznim udrugama civilnog društva (GONG, BaBe i dr) koji me svakog dana vrijeđaju svojim izjavama protiv nas vjernika, nego želim da moj novac, u mom slučaju, dobije Katolička crkva u Hrvatskoj. S time se visina poreza ne bi promijenila nego samo preraspodijelila.

Sve ovo zapravo govori da treba paziti u Crkvi koga se zaređuje i kome se daje u ruke župa i pastoral. Gospodin Ivan Grubišić pravi je primjer nepoštenog i koristoljubivog čovjeka.

Pavao Čalogović, glavni urednik HKTV-a