U posljednje vrijeme svjedoci smo da kod mnogih građana Hrvatske raste osjećaj nacionalne pripadnosti i kršćanskog moralnog čudoređa. Svakako je za pohvaliti da šutljiva većina više ne podnosi sustavno teroriziranje od strane manjine u hrvatskom društvu. Na važnosti dobivaju sve više razni “desničarski” portali koji brane upravo takvo stajalište većine a javljaju se i tjednici poput “7Dnevno” o kojima smo već pisali na ovim stranicama.
Netko može shvatiti ovaj komentar kao reklamu za jedan ovakav tjednik ali to mi nije namjera. Već neko vrijeme pratim pisanje portala dnevno.hr kao i navedenog tjednika i moram priznati da se sa mnogim postavkama slažem. Treba govoriti o onome o čemu drugi šute, ali da li je to potrebno raditi baš na ovaj način.
U nedjelju se na pisanje navedenog portala i njegovog sestrinskog tjednika osvrnuo i predsjednik HND-a g. Zdenko Duka. Nikako ne želim prihvatiti mnoge njegove iznesene stavove, samo bi se želio zadržati na jednom dijelu njegovog obraćanja javnosti koji govori o tome tko se zapravo nalazi iza pisanja navedenog glasila. Naime g. Duka je poslao u javnost informaciju da portal “dnevno.hr” ima svoje sestrinske portale i u drugim državama i paradržavama. Tako npr. postoji “dnevno.rs” kao i “dnevno.ba” koji zastupaju potpuno druge stavove prema nama Hrvatima i gdje se ocrnjuje stožer za obranu Vukovara i njihova referendumska inicijativa. Da li to znači da netko želi iskoristiti ovu tešku situaciju u društvu i obilno dodati ulje na vatru da sve skupa plane kao i devedestih godina prošlog stoljeća kad su Hrvati na veličanstven, makar vrlo bolan način, došli konačno do svoje države? U odgovorima i komentarima na portalu dnevno.hr nisam pročitao da se ta informacija demantira jer je više nego očita i po dizajnu i po stilu pisanja. Krenulo se samo na osobne uvrede prema g. Duki.
Očito je netko zaključio da se na osjećajima većine građana Hrvatske može dobro zaraditi te smo opet dobili ono što smo tražili. U jednom svom radu prije par godina napisao sam da je nedopustivo da se ljudi žale na medije jer su i sami odgovorni što imamo takva glasila. Kad sam bio student sjećam se dobro kako su ljudi čitali novine. Najprije su otvorili crnu kroniku, pa prešli na sport te sve to začinili senzacionalističkim člancima koji su često puta ulazili u privatne sfere života svakog čovjeka. I što smo dobili? Upravo to. Dobili smo crnu kroniku, voajerstvo i naslađivanje na tuđoj nevolji. No, očito i to polako prestaje pa se na tome više ne može dobro zaraditi te se je, zahvaljujući isključivo Vladi RH, krenulo na povlađivanje širokim javnim masama kod kojih se budi nacionalna i vjerska svijest.
I to je sve već viđeno. Sjetimo se samo koncerata našeg Marka Perkovića Thompsona na kojim se pojavljuju razni sumnjivi tipovi koji, unatoč molbi organizatora da se to ne čini, dolaze na njegove koncerte sa ustaškim znakovljem. To je čista provokacija. Zbog nekoliko provokatora želi se ocrniti pedeset tisuća ljudi koji znaju doći na koncerte. To nam nikako ne treba i takve treba odstraniti po hitnom postupku. Ne nasiljem nego zakonom dozvoljenim sredstvima.
Taj isti sistem sada se koristi i u medijskom prostoru. Na djelu je veliki medijski rat sa huškačkim namjerama. To trebamo otkriti i odgovorno konzumirati medijske napise. Moramo se početi medijski odgajati. Krajnji je čas za to.
U Hrvatskoj smo ove godine proslavili pedesti rođendan jedinog našeg tjednika u kojem uvijek možemo pročitati vrlo vrijedne uratke profesionalnih novinara kojima možemo vjerovati. To je “Glas Koncila”. No koliko se on čita? Nažalost vrlo malo. Ne želim ovdje praviti reklamu za GK ali svakako toplo preporučam da se informirate i obrazujete upravo preko takvih novina. Nažalost u mnogim krajevima Hrvatske kao i u mnogim crkvama ne mogu se uvijek nabaviti jer se do glavnih nedjeljnih misa list rasproda a župnici nemaju sluha da naruče veći broj primjeraka. Mnoge (nad)biskupije su počele izdavati svoja lokalna glasila te su izašla iz nakladničke strukture GK te je tako GK postao tjednik samo Zagrebačke nadbiskupije makar i dalje prati vrlo revno i profesionalno crkvena i društvena zbivanja u cijeloj Hrvatskoj. Svi skupa trebali bi pomoći tom listu da opstane i postane još bolji. Toplo preporučam da ga što više uzmete u ruke i pročitate, a također Vam na kraju želim preporučiti priloge na našoj HKTV u kojima smo aktivno pratili proslavu 50. godišnjice GK te puno toga saznati o njegovoj povijesti.
Ne dopustimo da nas drugi zavedu i na nama dobro zarade!
Pavao Čalogović – glavni urednik HKTV-a