Povodom pedeset godina svećeničkog ređenja i mlade mise fra Bernardina Škunce, u suizdanju Vicepostolature sluge Božjega fra Ive Perana i Glasa Koncila objavljena je njegova zbirka pjesama "Spiritualia. Poetske meditacije iz susreta s Riječi".
Zbirka poetskih meditacija, podijeljena u šest cjelina: "Blizina i svjetlost Isusova Očenaša", "Otkrivanje Božje blizine", "Euharistija – naš znamen i Tajna vjere", "Meditacije (ne)mirnog učenika", "Samo je svetost vjerodostojna" i "Najljepšemu među sinovima ljudskim dahom biblijske poetičnosti", u izvornoj poetskoj formi donosi osobno duboko proživljene duhovne trenutke fra Bernardina Škunce, priznata teološkog pisca i književnika izgrađena stila.
U brojnim svetopisamskim osloncima, kao i osloncima na životnu karizmu i poslanje svetoga Franje Asiškoga prepoznaje se i osobno traženje lica Božjega, kako u dubini ljudske duše, tako i u vlastitome redovničkom i svećeničkom pozivu. Stoga ne začuđuje da su ti stihovi napisani kao svojevrstan credo, ali i kao ispovijest vlastitih traženja, nalaženja i uvijek novog poniranja u Tajnu.
Proživljeni i žarki poetski izričaji fra Bernardina Škunce sakupljeni u zbirci "Spiritualia" vrijedan su prinos suvremenu hrvatskome duhovnom (religioznom) pjesništvu. Škuncin govor u slikama i metaforama, stalno oslonjen na biblijsku riječ, napose onu iz evanđelja, na duh i znakove liturgije Crkve, te na duh svetca iz Asiza, bit će privlačiv i dubok za svakog čitatelja.
Iz recenzija
Mogli bismo Škuncina Spiritualiaobilježiti kao pjesničke cvjetiće u kojima nam njihov autor dariva svoje pjesničke vizije posljednjih, odnosno prvih stvari našega života. Mogli bismo ih nazvati opuscula spiritualia, duhovnim pjesničkim spisima – po uzoru na velikog Asižanina – čvrsto oslonjene na Kristovu radosnu vijest, koji nastoje svjedočiti kako se ništa na ovome svijetu ne će izgubiti, kako je sve oduhovljeno i iščekuje otkupljenu vječnost.
Božidar Petrač, književni kritičar i pjesnik