Dva spisa 'Kasinski ljetopis' i 'Život' svjedoče nam o životu današnjega sveca, svetog Brune, biskupa u gradu Segniu u Laciji. Bruno je rođen oko 1049. godine u Astiju.
Školovao se u Bologni i Sieni gdje je postao katedralni kanonik. Od 1079. godine prisustvovao je saboru u Rimu.
Tada se povezao s papom Grgurom VII. koji ga je 1080. imenovao biskupom u Senjiu, a povjeravao mu je i druge važne misije jer je bio osoba od njegova velikoga povjerenja.
Bruno je bio snažna ličnost, čovjek borben, pa je u borbi protiv laičke investiture stajao uz bok papi Grguru VII. i njegovim nasljednicima Viktoru III., Urbanu II. i Paskalu II.
Borio se perom i radom za slobodu Crkve.
Prateći pape sudjelovao je na više sabora, posebice u Francuskoj.
Vrativši se iz Francuske došao je u nemilost mjesnog kneza Ainulfa koji ga je bacio u zatvor.
Kad je ta nevolja uminula učinilo mu se pametnim skloniti se na sigurnije pa se povukao u samostan Monte Cassino gdje je izabran za opata, ali je uspio sačuvati i vlast nad biskupijom.
Ipak je 1110. ponovno putovao u Francusku, a potom na Siciliju.
Posvuda je nastojao oko obnove klera.
Kad je papa Paskal II. sklopio u ime Crkve ugovor s carem Henrikom V. koji je Bruno držao štetnim po Crkvu, nije se ustručavao papi napisati oštro pismo i ukoriti ga zbog toga.
Kad mu je papa naredio da se vrati u Segnio spremno je poslušao.
Sabor u Lateranu 1112. godine dao je za pravo Bruni, jer je poništen ugovor izmedu Crkve i cara Henrika V.
Te se godine Bruno povukao iz javnoga života.
Poživio je još 11 godina dok nije umro u svome biskupskome gradu na današnji dan 1123. godine.
Papa Lucije III. 5. rujna 1183. godine uvrstio je Brunu medu svece, a papa Honorije III. posvetio mu je 1223. oltar u katedrali u Segniu.