BAROKNI BOŽIĆ: Koncert riječkog baroknog ansambla

Donosimo Vam u ovom prilogu cjelokupnu snimku koncerta Riječkog baroknog ansambla koji je održan u Rijeci u crkvi Uznesenja blažene djevice Marije 12. prosinca 2011. godine. Riječki barokni ansambl "Collegium musicum Fluminense" osnovan je 1987. godine na inicijativu Davida Stefanuttija i Branimira Rizonika kojima se pridružila nekolicina riječkih glazbenika spojenih u želji za izvođenjem i istraživanjem autentičnog načina interpretacije glazbe starih majstora 17. i 18. stoljeća. Budno prateći europska strujanja u izvođenju stare glazbe na takozvani autentičan način, glazbenici Collegiuma se u svojim interpretacijama služe i glazbalima u baroknoj menzuri. Od svoga osnutka umjetnički voditelj ansambla je violončelist David Stefanutti, a njegovi članovi, ovisno o skladbi na programu, oživotvoruju najrazličitije kombinacije glazbala. Ansambl koji se sastoji od akademski školovanih glazbenika, djeluje kao posebna sekcija profesionalnih glazbenika unutar Kulturno - umjetničke udruge "Fratellanza" pri Zajednici Talijana u Rijeci, gdje ima poseban status. Pored poznatih baroknih majstora i škola iz toga razdoblja, Collegium njeguje i djela manje poznatih autora, kao i djela hrvatskih skladatelja. Ansambl teži ka interpretacijama u kojima se spajaju povijesne činjenice i autentičan način izvođenja stare glazbe. U želji za proširenjem svojeg glazbenog repertoara ansambl povremeno surađuje sa pjevačima solistima, a uporabom i kombinacijom različitih baroknih glazbala namjera je glazbenika Collegiuma pružiti sliku živosti i raznolikosti boja i izražajnosti koje sačinjavaju komornu glazbu između ranog baroka i bečkog klasicizma. U tijeku svoje bogate i stalne koncertne aktivnosti (ansambl od osnutka djeluje u gotovo istom sastavu), Collegium musicum Fluminense je postigao vrijedne i laskave uspjehe u više koncertnih sjedišta u Hrvatskoj (Varaždin, Zagreb) i inozemstvu (Venezia, Lucca, Ferrara, Aquilleia, Trieste, Piran), primivši svugdje jednoglasno priznanje kako publike tako i kritičara. Godine 2002. ansambl je sudjelovao na međunarodnoj ljetnoj školi barokne glazbe i plesa "Aestas Musica" u Varaždinu radeći uz bok Catherine Mackintosh, Jennifer Ward - Clarke, Laurencea Cummingsa i Alistaira Rossa. Collegium iz Rijeke je snimao za potrebe HRT-a i izdao dva nosača zvuka. Dobitnik je diplome "Milka Trnina" za 2002. godinu. U XIII stoljeću grad Rijeka je nosio naziv Flumen po čemu je ansambl dobio i ime. O programu koncerta "Barokni božić" U ovo adventsko vrijeme iščekivanja baroknom blazbom vodimo Vas prema Božiću. U 17. i 18. Stoljeću mnogi su umjetnici inspirirani događajem utjelovljenja Riječi stvorili nova prigodna djela koja su čovječanstvu ostala u trajnoj baštini. U talijanskog glazbenom baroku bilo je uobičajeno u zbirke koncerata (Concerta Grossa) uvrstiti i jedan posvećen Božićnoj noći. Tako su nastala dva najpopularnija Božićna koncerta toga razdoblja od kojih onaj Giuseppea Torellija izvodimo večeras. Njegov koncert "In forma di Pastorale per il Santissimo Natale" pripada zbirci op.8 koja je posthumno objavljena u Bologni 1709. Slična djela bila su česta u ono doba a prizivala su sliku glazbenika pastira, pastorala i božićnih pjesama u lelujavom ritmu uspavanke te neobične karakteristike seoskih glazbala. U njima se odražavao folklorni stil južne Italije gdje su se u danima prije Božića s planina spuštali pastiri svirači gajdi i frula da bi svojom glazbom ispunili trgove velikih gradova. Čini se da je glazba ovih zampognara i pifferara ostala stoljećima nepromijenjena, a skladatelji baroka su radu preuzeli njihov prizvuk. Uz Torellijev Božićni koncert zasigurno stoji još popularniji Corellijev koji je objavljen pet godina kasnije u Amsterdamu u sklopu njegove zbirke koncerata op.6. Čini se da je njegova Sonata a 4 WoO 4 (djelo bez opusa), koju večeras izvodimo, jedino njegovo djelo posvećeno jednom puhačkom instrumentu, izvorno je pisana za trubu, dvije violine i basso continuo, a mi ju izvodimo u preradi za obou, gudače i continuo. I Venecijanac Antonio Vivaldi je posvetio jedno svoje instrumentalno djelo Božiću. Radi se o koncertu za gudače "Il riposo - per il Santissimo Natale" RV 270. Njegovo popularno rano djelo "Gloria" RV 589 napisano je oko 1715. za ženski zbor i orkestar venecijanskog instituta za siročad Ospedale della Pieta u kojem je Vivaldi radio kao ravnatelj za instrumentalnu glazbu. Iz Glorije izvodimo stavak Domine Deus (Gospodine Bože, Kralju nebeski, Bože Oče svemogući), za sopran, obou i basso continuo (orgulje i violončelo). Johann Sebastian Bach dao je svoj doprinos Božiću svojim Božićnim oratorijem BWV 248, nizu od šest prigodnih kantata za Božić i dane nakon njega. Rijetko je u današnje vrijeme otkriti neko zaboravljeno djelo tog velikog skladatelja. 17. svibnja 2005. u arhivi Herzogin Anna Amalia biblioteke u Weimaru otkriven je Bachov rukopis arije Alles mit Gott und nichts ohn ihn koju je on bio posvetio svojem poslodavcu, vojvodi od Weimara Wilhelmu Ernstu za njegov pedesetdrugi rođendan 30. listopada 1713. Po svoj prilici djelo je tada u dvorskoj kapeli i izvedeno nakon čega je vojvoda rukopis pohranio među ostalim čestitkama i posveta iz toga dana gdje je zaboravljeno ležalo 292 godine. Prigodni tekst je napisao Johann Anton Mylius, glavni nadzornik Buttstada (Weimar), inspiriravši se vojvodinim motom Alles mit Gott und nichts ohn ihn (Sve s Bogom a ništa bez njega). Među Torellijevim učenicima bio je i Francesco Manfredini čija je zbirka Sinfonie da Chiesa (Crkvene sinfonije) op.2 također objavljena 1709. u Bologni. Ova zbirka komornih djela očito nadopunjuje rane komorne sonate a u njoj također nalazimo jedno djelo posvećeno Božiću koje večeras izvodimo. Osim što je zaslužan za razvoj Concerta Grossa i što je inicirao solistički koncert, u to doba pionirsku inovaciju, Giuseppe Torelli je napisao i dosta skladbi za trubu i gudače. Večeras izvodimo njegovu Sonatu (G.7) za trubu, gudače i kontinuo također u preradi za obou. Djelo njemačko-danskog orguljaša i visoko cijenjenog skladatelja srednjeg baroka Dietricha Buxtehudea čini završnicu naše večeri. 1705. godine J.S. Bach, tada mladić od 20 godina, propješačio je više od 400 kilometara od Arnstadta do Lubecka i tamo ostao gotovo četiri mjeseca kako bi upoznao znamenitog orguljaša, čuo ga kako svira, i kako je Bach objasnio: "kako bi shvatio par stvari o njegovom umijeću". Nedvojbeno je da je utjecaj Buxtehudea vidljiv u Bachovim kantatama koje su napisane neposredno nakon tog iskustva. Tekst Buxtehudeovog moteta "Sicut Moses" preuzet je iz evanđelja po Ivanu (3, 14-15) u djelu gdje Isus razgovara s Nikodemom i kaže mu: "Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinjii, tako mora biti podignut Sin Čovječji, da svatko tko vjeruje u njega ima život vječni. Uvodna instrumentalna sonata donosi uzlazni motiv intervala kvarte (slikovito odražavajući tekstovne slike literarnog i duhovnog uzdignuća) najprije u Adagiu, a zatim u zanosnoj troglasnoj fugi. Ulazak vokalne dionice je izrazit. Buxtehude izražava riječ exaltavit (podigao) na dva načina: prvo, kao zanosnu uzlaznu ljestvicu, a zatim kao vijugavi melizam dok glazbala (dvije violine i violončelo) većinom imaju imitativnu ulogu. Slijedi sažet niz instrumentalnih varijacija na temeljni bas. Na tekst Sin Čovječji prikladno je upotrebljena trodobna mjera. Dijelovi teksta "da svatko vjeruje i ima život vječni" uvijek su odvojeni sinkopiranim motivom glazbala. Brz i veseo AMEN zaključuje djelo. Tekst napisao: David Stefanutti